Jedan od najtrofejnijih veslača kluba. Treći na Prvenstvu Evrope 1958. u 4+, peti na prvenstvu Evrope 1959. u 4+, šesti na Olimpijskim igarma u Rimu 1960. u 2-, prvak Države tko zna koliko puta. Veliki životni optimist. Doktor znanosti. Uvijek spreman na nove izazove - po završetku veslačke karijere bavio se i džudom, dugo vremena redovan "hakler", pa tenisač. Do nedavno je bio spreman prihvatiti poziv na hrvanje ili za nastup na natjecanju na ergometrima, ili na veteranskoj regati. Uvijek spreman osokoliti mlade, nije prezao nastupiti s puno mlađim i slabijim od sebe, ne smatrajući da će mogućim slabijim rezultatom ugroziti vlastiti ugled. Povezujući znanost i sport, radeći jedno vrijeme kao trener, uvodi tehničke i metodičke inovacije u trening: brzinomjer čamca, dopunske vježbe iz drugih sportova (naročito iz hrvanja), penjanje po konopcu,..

Nikola je jedna od legendi našega kluba. Sa dvadeset godina bio je treći na prvenstvu Europe u Poznanu u četvercu sa kormilarom, sljedeće godine četvrti  na prvenstvu Europe, pa šesti na OI u Rimu u dvojcu bez kormilara. Veslačku karijeru započeo je veslajući u posadama sa znatno starijim veslačima, a završio veslajući sa znatno mlađima. Kao što se u mladim danima nije ustručavao natjecati se sa starijim, renomiranim  sportašima, tako se, već kao proslavljen veslač nije ustručavao sjesti u posade s mladim, neafirmiranim, pa i očito puno slabijim veslačima.

Uporan, savjestan, radin, kako u sportu tako i u radu i u svakodnevnom životu, sa žarom je ostvarivao postavljene ciljeve. Uz veslanje je i radio i završio fakultet i doktorat. Iako je imao sigurnu i cijenjenu akademsku karijeru na Elektrotehničkom  fakultetu, u vrijeme kad su njegovi vršnjaci razmišljali o mirovini, prihvatio se poduzetništva te osnovao firmu koja se uglavnom bavila raznim aspektima korištenja i primjene obnovljivih izvora energije. Napisao je niz članaka i održao brojna predavanja na tu temu, posebno o biotoplifikaciji Hrvatske.