/. siječnja 2007. za vrijeme posjete sinu u Kanadi, umro je Mirko Štagljar, legendarni veslač, trener i sportski radnik.

Iako je već dugo bio teško bolestan, vijest nas je iznenadila i rastužila. Hrabro se nosio sa svojom bolešću i neupućeni su ga doživljavali kao vitalnog i svježeg sedamdesetogodišnjaka.

Stariji veslači pamte ga kao izuzetnog štrokera. Momčadi u kojima je veslao, desetljećima su pobjeđivale i kada se to nije od njih očekivalo. Uobičajeno treneri u većim disciplinama u momčad rado postavljaju iskusnijeg pojedinca; Mirko je, međutim, na kraju veslačke karijere nekoliko godina bio prvak države baš u dvojcu bez kormilara, veslajući sa znatno mlađim partnerom. Dobri su štrokeri obično glazbeno nadareni. Takav je bio i Mirko. Pamtimo ga kao vrsnog pjevača; naročito je rado pjevao napolitanske melodije.

Mlađi ga pamte po njegovom trenerskom radu i radu sportskog radnika.

Mirno i staloženo tumačio je svoje stavove; kad je u nešto bio uvjeren, nije ga se moglo nagovoriti na ustupke, bilo da se radi o vlastitom sinu, veslanju ili politici.

Svoje sportske porive Mirko niti je htio, niti je mogao zatomiti i za boravka u Kanadi. Dan prije smrti cijepao je drva, a svakodnevno je obilazio obližnje jezero (oko 8 km), te se po povratku sa zadnje šetnje pohvalio najboljim vremenom.

Komemoracija Mirku Štagljaru održat će se u velikoj dvorani u Domu veslača na Jarunskom jezeru, u četvrtak, 25. siječnja, u 18 sati.

Više o njegovim sportskim rezultatima pročitajte na stranicama VSZ-a i na stranici Hrvatskog homepage-a posvećenoj velikim hrvatskim sportašima.