Rođen 1952. u Prisoju kod Sinja. Kao srednjoškolac vesla u VK Gusaru u Splitu. Od 1971. studira na Fakultetu za fizičku kulturu i vesla za VK Trešnjevku gdje i počinje raditi kao trener. Prof.  Laštovica preporuča ga kao jednog od najboljih i najperspektivnijih studenata te od 1974. radi u klubu kao trener, a od 1977. kao glavni trener.

Ostvario je niz izvanrednih trenerskih rezultata na Olimpijadama (6. i 8. n+mjesto), svjetskim prvenstvima (1 srebrna i 2 brončane medalje te desetak finala), mediteranskim igarama (2 brončane medalje), svjetskom kupu (3 druga, te po jedno 3. i 4. mjesto, ...)  te najcjenjenijim regatama Luzernu (6 medalja) i Henleyu (pobjeda i drugo mjesto). Tipičnom upornošću ljudi sa krša neprestano se usavršava - formalno (1996. završio FISA Akademiju za veslačkog trenera) ili neformalno osobnim kontaktima ili 'snimanjem' metoda najuspješnijih svjetskih veslača.  Nikola posjeduje izvanrednu koordinaciju te vrlo brzo usvaja i savršeno izvodi sportske pokrete (iako je specijalizirao veslanje već na fakultetu je uočeno njegovo brzo usvajanje boksačke, skijaške, stolnoteniske, teniske tehnike), što je za trenerski poziv vrlo bitno. Zahvaljujući izuzetnom poznavanju fiziologije (godinama je bio demonstrator na katedri Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu, gdje su vršena testiranja svih vrhunskih sportaša Hrvatske) precizno planira i programira treninge pa njegovi veslači optimalno napreduju i postižu pravovremeno vrhunsku formu.

Po vlastitim riječima "Rođen na opće veselje 22. rujna 1952 i odmah se u 18. godini počeo baviti veslanjem". Već prve godine veslanja postao je prvak tadašnje SFRJ u četvercu s kormilarom za juniore. Godinama je u vrhu jugoslavenskog veslanja, tri puta prvak države u četvercu bez kormilara. Sudionik svjetskog prvenstva u Misce, te nekoliko nastupa na Mediteranskim igrama (treće mjesto 1979. u Splitu) i Balaknijadi.

Izuzetan sportaš, neobično snažan i hrabar; na Fakultetu za fizičku kulturu još se prepričavaju njegovi podvizi - pobjede nad karatašima, izvođenje gimnastičkih elemenata uz skoro 100 kg tjelesne težine. Pamte ga i malonogometaši iz Kutije šibica i brojnih drugih turnira. Skija, trči na skijama, jedri na dasci ...

Kao veslač - veteran, gotovo 20 godina pobjeđuje na veteranskim svjetskim prvenstvima i olimpijadama. Zajedno s Vladimirom Križekom redovito pozivan na ekskluzivnu Kraljevsku regatu u Henleyu te brojne regate širom svijeta. Zahvaljujući njegovim sportskim poznanstvima klub je dobio nekoliko čamaca i kompleta vesala.

Trenira veslačice i juniore kombinirajući moderni veslački trening (puno izlazaka na vodu, rad na veslačkim simulatorima ) sa dopunskim sportovima postižući velik napredak veslača uz minimalnu monotoniju treninga. 

Jedan od uzornih trenera "stare škole". U njegovim bilježnicama naći će se svi podaci, slike, zabilješke o napretku, dolasku ili nedolasku na trening za tisuće dječaka i djevojčica koje je trenirao tijekom 50 godina trenerstva. Uvijek točan, staložen, jasan, ali i zahtjevan, osvaja i veslače i njihove roditelje.

Njegovu brigu ne samo o fizičkoj spremi, tehnici veslanja, već i o školskom uspjehu, prehrani, higijeni, pristojnom ponašanju, odijevanju, disciplini, domaćim zadaćama, i roditelji i veslači doživljavaju kao oslonac u ovom vremenu poljuljanih životnih vrijednosti.

Rođen 1924. u Omišlju na Krku, s roditeljima odselio u Zemun gdje u VK Galeb vesla od 1942. do 1950. 1948. u Splitu polaže trenerski ispit. Radi kao arhitekt i kao veslački trener te odgaja generacije veslača. Kao Hrvat 1990. Toma postaje nepodoban u Zemunu te seli u Zagreb.