Vukovar, subota, 3. listopada 2009.

Po lijepom, sunčanom, ne pretoplom vremenu održan je do sada najbrojniji Vukovarski maraton. Natjecalo se u kategorijama gradova, veterana i u otvorenoj kategoriji, a nastupilo je čak 29 posada, da citiramo jednog sudionika "... pojavili su se svi čamci (osmerci) koji su se našli u Hrvatskoj, ništa što plovi nije ostalo po hangarima..."

Najveće zanimanje izazvao je nastup naših mladih seniora - reprezentativaca skulera u osmercu u otvorenoj skupini, te Zadrana u osmercu grada Zadra. Obje su posade veslale brže od dosadašnjeg rekorda staze, a oko pola minute brža bila je kombinacija Croacija - Mladost - Krka -Iktus -Trešnjevka. Kako su nastupali u različitim skupinama, nije bilo direktnog sučeljavanja već je to bila utrka protiv štoperice. Obje posade pokazale su zavidnu izdržljivost, a i veselost. Dok su prestizali veteranke Mladosti-Vukovara iz kombiniranog osmerca se začulo dvoglasno "Mama!" (mame Buba i Jelena, 'dječica' Damir i Luka), a osmerac Zadra, između Šarengrada i Iloka živahno pretičući iznurene veterane Mladosti, svježim glasovima su se raspitivali "Koliko još do Iloka?", "Zar tako malo?" Pokazalo se, međutim, da maraton i za ovako dobro pripremljene posade ima posebnu težinu. Osim općeg umora i ponekog grča bilo je mnogo krvavih žuljeva. Većina bi ipak trebala koristiti zaštitne rukavice, barem biciklističke.

Nastupile su i hrvatske reprezentativke, četiri seniorke i četiri juniorke i postigle ukupno petnaesto vrijeme. I drugi ženski osmerac, kombinacija Mladosti i Vukovara, odlično je izveslao utrku, pobijedivši čak četiri muška osmerca!  Neobični su bili miksevi - Euro miks, sastavljen od dva Ukrajinca, dva Talijana, po jednog Slovenca i Danca te dva Hrvata, "Sudićev" miks od veterana, juniora i juniorki i "običan" miks Jaruna. Sve rezultate možete naći na stranicama VSZ-a, gdje imate i adrese stranica na kojima se moglo u živo pratiti kretanje osmeraca, a možete ih još uvijek pogledati. Preporučamo i galeriju slika na stranicama VK Jadrana iz Zadra.

Počelo je mimohodom sudionika, polaganjem vijenaca za poginule branitelje Vukovara, te prigodnim govorima i blagoslovom.

29 posada na Trgu Republike Hrvatske	među njima i HAVK Mladost (u sredini), lijevo posada međunarodnog osmerca
govornici , gradonačelnik Željko Szabo	mimohod predvođen limenom glazbom

Organizacija je bila odlična. Veslači i veslački radnici VK Vukovar još su jednom savršeno odradili svoj posao. Skromno napominju kako je zaslužan cijeli grad i kako imaju bezrezevnu podršku. Nosači, stalci za osmerce bili su postavljeni vrlo precizno i stabilno, točno razmješteni da ne bi zapinjale ušice izbočnici, a između njih se moglo prolaziti noseći osmerac (svi koji smo bili na nedavnom svjetskom veteranskom prvenstvu u Beču i vidjeli brojne oštećene čamce, znamo to cijeniti). Sudačka služba je pravovremeno davala naputke tijekom utrke. Sve posade su izbjegle i plićake i bove (osim Mađara - oni su, već tradicionalno, očešali "svoju" zelenu bovu u drugom dijelu staze). Posebno treba pohvaliti izlazak s vode kad su veslači umorni i pomalo nekoordinirani: jedan je sudac megafonom navodio pristigle čamce u pješćani zaljev gdje je postavljen flos dovezen sa zagrebačkog Jarunskog jezera i na koji se pristajalo s dvije strane; nestrpljivi su mogli pristati i uz pješčanu obalu i uz malo gacanja vode bez opasnosti po sebe i po čamac izaći na obalu gdje su pored klupskih nogara stajale domišljato i čvrsto napravljene nogare od po dvije palete. Dragovoljci i sami veslači pomagali su svima kojima je trebalo.

	Izlazak na vodu
uobičajena slika sa ovakovih natjecanja,	gužva pri izlasku na vodu, FER Zagreb dižu čamac, Buba gura agronome na vodu	čamac ženskog osmerca Mladosti iznose veteranke i  veterani Mladosti (Boris, Vlado, Marica, Kerim, Dijana, Njonja)
hrvatske reprezentativke, 4 juniorke i 4 seniorke	Maja Anić, Mirna, Marcela,  Sonja, Helena, Karla, Aja i Monika, Iva za kormilom	ženski veteranski osmerac Mladosti i Vukovara: Božena, Jelena, Dijana, Gordana, Jelena, Buba, Marica, Andreja, kormilarka Jelena iz Vukovara
pripreme za izlazak iz žablje perspektive	Rogin kajak propisno označen državnom zastavom, spreman za plovidbu	reprenzetativni osmerac skulera, novi rekorderi staze
	Izlazak s vode
gužvu pri izlasku vode uspješno su sređivali brojni pomagači, u pozadini sudac megafonom navodi osmerce s Dunava,	a na kopnu nose vesla (Boro),	čamce (osmerac Jelse i opet Boro)
međunarodni osmerac, u pozadini crkva sv. Kapistrana u Iloku	najstariji veslač - Jumbo (desno)	još jedna Borina inovacija: nogare od dviju paleta
lijep drveni osmerac	i još ljepša posada

Neki koji nisu mogli veslati

 Na regatu su došli su i oni koji nisu mogli veslati ali su naprosto morali doći i biti dijelom svega.

Boro, sav u organizaciji, užurbano pomaže pri izlasku čamaca, znojan kao da je i sam izveslao maraton; u pozadini osmerac Glagoljaša, kameri okrenuti Điroto i Pejnović

Stanković, predsjednik VK Istre, s ispričnicom na lijevoj ruci

Bajlo, predvodnik Zadrana, i Saraga

Boraska (desno), u pozadini studentice PMF-a

Roga, izvan konkurencije izveslao maraton u kajaku za 2h41'

Gumeni u akciji, dva dana ležao bolestan, a onda, pod čudotvornim djelovanjem maratona, ustao i odradio dobar dio posla u logistici

Podjela nagrada Po običaju, svi su sudionici dobili medalje. Štrokeri su dobili i po bočicu rakije. Podijeljene su i ukusne majce u boji Konzuma a sa znakom vukovarskog maratona. Kombinacija Croacija - Mladost - Krka -Iktus -Trešnjevka dobila je prijelaznu nagradu kao najbrža posada, a posebno priznanje dobio je Roga koji je izvan programa i izvan konkurencije izveslao maraton u kajaku.
prijelazna nagrada za najbržu posadu	29 x 9 medalji
Valent, Moguš, Damir, Martin, čuče korm. Luka, Rubinjoni, Niko Bujas, Zember iRrom	ženski seniorski osmerac Mirna, Helena, Monika, Asja, Karla, Marcela i Maja
prelazni pehar za najbržu posadu maratona predaje gradonačelnik, a prima Ivan Rom	polovica veteranskog osmerca HAVK Mladosti (Riki i Boris izravnavaju noge jer su pokušali čučnuti za slikanje)
Zadar, Krešo Šlashauzer predsjednik HVK Vukovara, Vujović, Stojčević, braća Begović, čuče kormilar Žuvanić, Bilić, Bušić, Jurica i Bilan

Veselica

Na kraju se uz tamburaše zapjevalo i zaplesalo. U pojedinačnoj konkurenciji uvjerljivo je bila najveselija kormilarka Istre, Ljiljana, dok su se u momčadskoj konkurenciji naročito istakli Kaštelani, Slovenci iz Izole i Puljani.

kormilarka Istre, Ljiljana, ponesena pjesmom

Svi sudionici se slažu: vukovarski maraton je poseban. Tko je bio jednom, doći će i opet. To govore veslači iz Izole, Pule, Dalmacije, čitamo na stranici VK Jadrana iz Zadra, osjećamo to i sami. Dolaze i veslači koji ne veslaju, a dolaze i neveslači. Srdačnost domaćina, nenametljiva susretljivost, širokogrudnost, duhovitost, pjesma, sve to očekujemo i dobijemo. A onda i opet sve to nadmaše. Sljedi opis gostoprimstva, osobni doživljaj webmastera, potomka Zagoraca - pravdaša i Bodula - pažljivih gospodarstvenika (škrtaca).

Radonići su predložili da ne jurimo u subotu navečer u Zagreb, niti ćemo veslati u Osijeku, već ćemo u nedjelju biciklom obići Kopački rit. Prespavat ćemo kod Bore* i Bube. U prizemlju spavaju Mezdići, a čujem da su tamo i Muha i Srećko. U sobi do nas Milfa sa ženom i malom Sarom. Ujutro oberemo jabuke pred kućom ("... i onako ih nema tko brati" poručila je Buba) i idemo kod Bore na doručak. Buba je pripremila knedle, ima kravljeg sira, mlijeka, sokova, domaćeg ajvara. Borina majka je uranila i davno se vratila s tržnice kako bi gosti za doručak (uz ostalo) imali i podlijevani sir "... prave ga naši prijatelji iz Opatovaca, dok se pravi, podlijeva se mlijekom pa tako nestane žestoki ovčji miris, a ostanu sve prednosti ovčjeg sira; oni dođu samo rano jutrom na tržnicu, a onda odu za stokom ..." Iz sobe izviru Damša, Valent, Helena, još neki, odlaze na doručak u kuhinju. Boro mi pokazuje kuću, što je uradio, što još planira uraditi. Na katu ulazimo u veliku sobu: po ležajima se protežu veslači osmerca medicinskog fakulteta. Nesvjesno bodul u meni zbraja: Joža, 4 Radonića, 2 Mezdića, Valent, Helena, 8+kormilar s medicine, 3 Milfa, Muha, Srećko, ... Boro pokazuje svoju spavaću sobu "... tu ću ugraditi kupaonicu da ne ometam goste..." Po zidovima veslačke slike. Borin otac, Buco, slabovidan zbog glaukoma, opisuje slike: obitelj Martin u četvercu, Buco, Boro, Stanislav, Damšo, na kormilu Buba, Damir i Valent zaogrnuti hrvatskom zastavom, srebrni na svjetskom juniorskom prvenstvu, pa zlatni na U23, veslački treneri 1953. nakon seminara u Beogradu: Župan, Grego, Parasović, Nadinić ... Pokazuje nedovršenu veliku sobu u prizemlju: "Tu će biti dugački stol za goste..." .Odlazeći, još dobivamo jabuke za doma. S druge strane ulice potpuno obnovljena zgrada, blistavih i zatvorenih prozora i vrata, Zagorac u meni načuo priču da je obnovljena društvenim sredstvima. S ove strane kuće s ožiljcima od granata, iz jedne odjekuje ruska romansa ("... komšija se vratio iz Rusije s Ukrajinkom i puno CD-a"), iz druge smijeh mladeži, među njima blaženo dvoje staraca. Bajka. Živjeli tako djed i baka. U ratu ostali bez kuće, baka teško ranjena, djed sve slabije vidi, sin otišao trbuhom za kruhom u strane zemlje... Vratio se, izgradili opet kuću, unuk postao prvak svijeta u veslanju, a sin s prijateljima pokrenuo veliku, veliku regatu na koju dolaze ljudi iz cijele Hrvatske i svijeta. I imali puno, puno prijatelja.

*za neupućene: Boro, veslač, veslački sudac, jedan od glavnih organizatora Vukovarskog maratona; Buba, Borina žena, veslačica; Stanislav, njihov sin, veslač; Damir, njihov sin, svjetski prvak u M4x do 23 godine; Buco, Borin otac, veslač i veslački trener; Nada, Borisova majka, prosvjetna radnica u mirovini