1. prosinca 2011.
U klubu se hakla od kad se i vesla. Nekada se igralo devet protiv devet na terenu 80x40 m.s golovima od 6 metara. Komercijalizacijom prostora, tj pretvaranjem polovice nogometnog terena u tenis terene preostao je teren za mali nogomet za naviše šest protiv šest igrača.
Zimi, kad je kraći dan, igra se na rasvijetljenom košarkaškom terenu. Igra se svakog utorka, četvrtka i subote poslijepodne, bez obzira na temperature, padaline ili broj prisutnih.
Pravila su stroga i nepravedna. Pravni sustav je presedanski i poziva se na dogovore davno preminulih haklera, što daje izuzetnu fleksibilnost argumentaciji pri svađi oko kornera, henca, auta. Na primjer, ne postoji faul (prekršaj), ofsajd (zaleđe), a svaki henac (igra rukom) se sudi, osim ako lopta uđe u gol prekršitelja. Lopta mora cijelim obujmom preći liniju da bi bio gol, aut, korner.
Svako toliko pojedini uporni hakleri izbore povijesnu promjenu pravila. Ako, na primjer, lopta polovicom pređe liniju gola, a ne cijelim obujmom, a budući da bi jednoj strani jako odgovaralo da se gol prizna, oni ustvrde da se na Savi oduvijek igralo da lopta polovicom mora prijeći liniju, "... ko danas se sećam kak je Čilac rekel (oko 1980.) da mu je pričal Febus (oko 1960.) kak je čika Halambek (oko 1940.) govoril da je 1920. Puba rekel Ferencu da lopta ne mora cijelim obujmom preći liniju da bi bil aut '... jer to je isto ko kad bi čekal da zemlja (koja je, navodno, isto loptasta) cijelim obujmom uđe u sjenu od sunca da bi nastala noć'". Ukoliko se protivnička momčad zadovolji s ismijavanjem prijedloga ("... još je Kain zbog iste izmišljotine ubil Abela! "), do daljnjeg vrijedi pravilo da je za aut dovoljno da pola lopte prijeđe crtu.
Do prije pedesetak godina momčadi su bile stalne i zvale su se "Kostolomac" i "Mirogoj". Po pričanju starijih, bile su to izuzetno oštre utakmice. Kasnije su se momčadi birale pred početak hakla, što je bio poseban obred. Biralo se par-nepar, a birači bi se savjetovali sa svojim već odabranim suigračima pa je biranje znalo poprilično trajati. Dugo godina standardni izbornici bili su Slavek i Mek, ali i Maskl, Justa, Dule, ... Sastavi, rezultati i kometnari upisivali su se u knjige hakla, koje su , nažalost, izgorjele u požaru. Komentari su obično bili duhoviti ("... temperatura -20°, snijeg +15 cm, ...", te pomalo zlobni. Ispunjeno je desetak knjiga, a zadnja je bila naslovljena "Knjiga hakla od 1971. do vječnosti". Knjige su izgorjele u požaru u klubu, a ova institucija nije obnovljena. Evo nekih imena: Slavek, Mek, Maskl, Dule, Brane, Vučko, Marko, Žika, Braco, Čilac, Zubo, Kocka, Janta, Božo, Riba, Đuka, Justa, Zovko, Čupin, Stari, Željac, Tomša, Tugo, ...
Sljedeća generacija je s popularizacijom malog nogometa počela nastupati i izvan kluba. Na prvoj "Kutiji šibica" bili su prvi u utješnoj skupini (u prvom kolu izgubili su od budućih pobjednika s 2:1; u malonogometnoj ligi na "Kegliću" izborili su ulazak u prvu ligu, pobijedili na turnirima u Kraljevcu, Knežiji, Črnomercu, ... Na turniru Željezare u Malinskoj godinama je Emil unaprijed dogovarao vrstu torte (nagrada za prvoplasiranog). Imena: Anga, Njonja, Mara, Vujo, Emil, Dugi, Krešo, Joža, Cinfra, Prpa, Željko, Desa, Grozni, Čarli, Kef, Marki, Tale, Tom, Štef, Hačko, Vlado, Kiš, Nebojša, Marko, Nino ...
JJ