26. prosinca 2021. godine umrla je 

Ivka Neralić Hlavaček

Rođena je 1926. godine, a počela veslati 1946. godine te stasala u izuzetnu sportašicu i izuzetnu osoba. Bila je vedra, društvena, poduzetna, hrabra, snalažljiva. Kako u sportu, tako i u životu borila se i za sebe i za druge. Šest puta bila je državna prvakinja u skifu. U konkurenciji skijašica pobijedila je u skijaškom trčanju na Sljemenu. Trenirala je uglavnom bez trenera, oponašajući treninge osmerca. Povremeno je dobivala savjete od klupskih trenera i starijih veslača. Usprkos tome, bila je prva jugoslavenska veslačica koja je nastupila u inozemstvu. Nastup je izborila ne samo veslačkim rezultatima, već i osobnim uvjeravanjem političkih moćnika tog vremena ujedno izborivši pravo da se i druge veslačice smiju natjecati u inozemstvu.

U obitelji je naučila kako se aktivno uključiti u zbivanja oko sebe. Za vrijeme NDH mnogi nepodobni su pobjegli iz Zagreba preko Save noću, predanivši kod obitelji Neralić. Isto se dešavalo poslije rata, jedino što se tada bježalo od druge vlasti. Da bi zaštitila prijateljicu koja je na jednoj zabavi plesala s njemačkim oficirom, Ivka je nakon rata i sebe i prijateljicu učlanila u SKOJ. Zahvaljujući Ivkinoj biografiji prijateljici je progledano kroz prste. Ubrzo je, oduprijevši se samovolji novih vlasti, Ivka istupila iz SKOJ-a. 

Na osobnu inicijativu, jedina je na zagrebačkom aerodromu cvijećem je dočekala naše prve veslače olimpijske pobjednike 1952. godine, četverac splitskog Gusara. Nakon 64 godine opet je predala cvijeće veslačima - olimpijskim pobjednicima, braći Sinković.

Bila je emotivno vezana uz klub. S velikom tugom prisjećala se veslača osmerca koji su nakon postolimpijske regate u Essenu, 1952. godine emigrirali. Ni po čemu krivoj, njoj su zabranjeni nastupi u inozemstvu. Svojom tipičnom ustrajnošću izborila je pravdu, a kad joj je kazna dokinuta, iz ponosa se prestala natjecati.

Rado se odazivala da društvene događaje u klubu te ćemo pamtiti njene duhovite govore u raznim prigodama, pri stogodišnjici kluba, proslavi olimpijskih medalji, druženju nakon Osmeraca na Savi, 115. godišnjici HAŠK-a.

Ispraćaj drage nam Ivke već je obavljen. Nažalost, saznali smo prekasno.

Zbogom Ivka! Nedostaješ nam!