Red Bull XRow - utrka koja se ponosi titulom najteže veslačke utrke na svijetu. Ubitačna kombinacija veslanja i trčanja u trajanju od preko dva sata opravdava ranije navedenu titulu. Trčanje kao takvo neupućenom bi se promatraču učinilo kao ne baš velik problem, sve dok ne bi shvatio da se ono odvija s osmercem teškim stotinjak kilograma na ramenima. Pomalo iznenađeni pozivom na jednu takvu utrku, naši su se veslači na brzinu složili, koji dan ranije završili svoje "godišnje odmore" koje su zasluženo dobili na kraju sezone i krenuli trenirati na Jarunu. Previše informacija o samoj utrci nisu imali, sve je to zapravo bilo nagađanje i „špijuniranje“ utrka te vrste od prošlih godina preko filmića na Youtubu. U planu je bilo da će se posada sastojati od dva naša najbolja četverca, i to ona koja su nas predstavljala u Koreji ranije ove godine, no, Martin Sinković i Branko Begović bili su spriječeni, pa su umjesto njih vrlo rado uskočili Karlo Udovičić i Vitomir Čavrlj. Kormilario je, dakako, jedan od naših najboljih kormilara, Matej Čeh, jedan od dvojice braće koji uvijek rado uskoče i pomognu kada nam je to potrebno. Konačni sastav posade: Valent Sinković, Damir Martin, David Šain, Karlo Udovičić, Vitomir Čavrlj, Marin Begović, Vjekoslav Kolobarić, Ante Janjić i kormilar Matej Čeh. Nakon par treninga veslanja, naši su momci odlučili isprobati i trčanje s čamcem, budući da je to nešto što još nikad u životu nisu iskusili. Već nakon par stotina metara trčanja po biciklističkoj stazi uz Jarun, i brojne zbunjene poglede prolaznika, shvatili su da to neće biti mačji kašalj.

S nepunim tjednom odrađenih treninga, i puni adrenalina, dečki su se u petak zaputili u Luzern.  Subotnje jutro nije bilo previše obećavajuće. Nakon buđenja i prvog pogleda kroz prozor, bilo je jasno da je i majka prirode učinila svoj doprinos da ova utrka bude još teža nego inače. Dakako, padala je kiša, što i nije tako strašno za nas, veslače, koji smo itekako navikli veslati po raznim „neverama“, ali sklizak i blatan teren po kojemu se trčalo bio je sve samo ne ugodan. Kroz dan se kiša smirila, ali je zato nadoknadila sve „propušteno“ upravo kad su čamci izašli na vodu na zagrijavanje kada je pao pljusak na kakvome se ne želite naći. Trčalo se po cestama, pašnjacima, livadama i šumama. Idealan teren za ne-trčanje. Utrka je kretala u Zugu, veslalo se 10 km preko Zugersee-a, nakon toga je slijedilo trčanje od 3.5 km, pa veslanje od 6.5 km, zatim trčanje od 2.5 km, pa veslanje 4.5 km i naposlijetku simbolično trčanje od 100 m kroz sam centar Luzerna. Potpuno nenaviknuti na medijsku pozornost, veslači (a i gledatelji) su s nevjericom promatrali helikopter koji je letio iznad posada, i ronioce koji su bili smješteni ispod vode oko pontona, sve s ciljem stvaranja što boljih kadrova za pet-minutni filmić kojeg su redbullovci na kraju vrhunski složili. Kakav spektakl veslanje može biti, savršeno je dočarao Red Bullov tim i tako nam donekle dao nadu da naš sport zaista može biti istinski zanimljiv i privlačan široj populaciji. Iako je na brojnim dijelovima po kojima su dečki trčali bilo zbunjenih prolaznika, kojima, podjednako kao onima s Jaruna, nije bilo previše jasno kuda trče svi ti preznojeni dečki s čamcem na ramenima, u samome centru Luzerna  ljudi su itekako znali što se zbiva i napeto su pratili samu završnicu utrke. Na njihovu sreću, imali su i razloga za slavlje, budući da su domaćini, Švicarci, ponovno pobijedili.

Naši su na prvoj dionici – prvome veslanju zauzeli vodeću poziciju. Red Bullov tim iz Hrvatske bio je oduševljen tom spoznajom te je histerično navijao s obližnjeg mostića kraj kojeg su čamci prolazili. Kao odgovor na naše oduševljenje naprosto je morao reagirati jedan njemački navijač komentarom: „Znate, nije vam ovo kraj utrke.“ Nažalost, bio je u pravu. Iako je hrvatskim timom vladala euforija jer su iza sebe ostavili jake ekipe kao što su švicarska, njemačka, pa i nizozemska (većina Nizozemaca iz osmerca koji je završio kao peti u Londonu na OI!), iskustvo sudjelovanja na ovakvim natjecanjima začas se pokazalo kao presudno. Bilo je pomalo smiješno na prvome trčanju vidjeti naše dečke u usporedbi s drugima. Naši su izgledali kao da su na laganom joggingu naspram ostalih timova. Nevjerojatno je kojom su brzinom druge ekipe šprintale s tolikim čamcem na ramenima. Naše je ubrzo dočekao šok nakon što su vidjeli da ih je tri tima kao od šale prestiglo, a među njima i dosta lakića kojima kao da čamac na ramenima nije predstavljao prevelik problem. Iako su naši na svim dionicama veslanja bili bolji od ostalih, trčanje je presudilo. Završili su na vrlo dobrom 4. mjestu od oko 20 osmeraca. Izrazi lica veslača koji su prošli ciljem bili su dovoljni da slikovito predoče bol kroz koju su prolazili više od dva sata. Prvi komentari uglavnom su bili: „Što je meni ovo trebalo?“ i „Nema šanse da ikad više idem na ovo!!“ Ali već navečer, nakon što su se dojmovi slegli, naši su dečki (doduše, ne baš svi) zaključili kako bi voljeli ovo ponoviti. Nakon što su sve ekipe prošle ciljem, u centru Luzerna se održala i dodjela nagrada i medalja, na kojoj, eto, naši ovoga puta nisu mogli prisustvovati, ali se nadamo da će već dogodine stajati na jednoj od stepenica postolja. Da se Red Bull zna dobro pobrinuti za sve svoje sudionike pokazala je i otmjena večera, iako ne prebogata, ali za nas, veslače, sasvim zadovoljavajuća. Nakon nje je uslijedio i tulum na kojemu su organizatori svakome prisutnom sudioniku dodijelili medalju, očito i sami svjesni uloženog truda, a možda i u nadi da će ih na taj način potaknuti da dođu i dogodine, kada će svoju medalju možda zaista i osvojiti.

Djelić atmosfere možete osjetiti na fotografijama i filmićima:

http://www.redbull.com/ch/de/adventure/stories/1331615095225/red-bull-xrow-2-stunden-voll-am-limit

http://www.youtube.com/watch?v=pNLEtd3pd4M

Neke su fotografije preuzete s: http://www.redbull.com/

HP