Vlado Križek i ja (Radovan Radonić) našli smo se u ekipi za obalno veslanje u Izoli, ja neočekivano a Vlado kao već iskusni obalni veslač nakon rapske veslačke pustolovine.  Regata je bila organizirana po principu da pobjednik od dvije ekipe ide dalje ("match race") i da se sudionici jako dobro osjećaju i zabavljaju. Čamci su nas čekali, kao i pedoče i pečeni praščić. Prespavali smo u Danonovoj jedrilici, koju dijeli sa svojim prijateljem iz Izole.

Nedjeljna svečanost započela je mimohodom sudionika uz glazbu harmonike. Potom izvlačenje parova ekipa i čamaca. Mirno more nije nam omogućilo da se upoznamo sa svim iskušenjima obalnog veslanja. Trebalo je obići četiri bove i napraviti put duljine oko 1600 m, sve u dohvatu pogleda s rive. Povorka bubnjara i renesansnih likova ukrasila je doživljaj plesnim i glazbenim programom. Utrkivale su se i tradicionalne batane i to tehnikom s dva vesla, a potom i venecijanskom tehnikom šija-voga s jednim veslom na krmi. Sve je završilo na lignjama s grahom i pulentom. Da slučajno ne bi ogladnili putem kući pobrinuo se još i Egidio Krajcer ugostivši nas u svojj gostonici "Istra". Na stropu ponosno visi njegov stari Donoratico dvojac s kormilarom, kojim je izborio svjetsko u Montrealu.