Marinko Bilanović

Ivo Budicki

Jedan od osnivača zagrebačkog veslačkog kluba Gusar - danas Trešnjevka. Prvi školovani veslački trener. Nakon smrt Miroslava Mažgona postao klupski tajnik, doživotni. Vidi članak pod Povijest > 

Nikola Čupin, dr. sc.

Dugo vremena najtrofejniji veslač kluba. Treći na Prvenstvu Evrope 1958. u 4+, peti na prvenstvu Evrope 1959. u 4+, šesti na olimpijadi u Rimu 1964. u 2-, prvak Države tko zna koliko puta. Veliki životni optimista. Doktor nauka. Uvijek spreman na nove izazove - po završetku veslačke karijere bavio se i džudom, dugo vremena redovan "hakler", pa tenisač. I danas će prihvatiti poziv na hrvanje ili za nastup na natjecanju na ergometrima, ili na veteranskoj regati. Uvijek spreman osokoliti mlade, nije prezao nastupiti s puno mlađim i slabijim od sebe, ne smatrajući da će mogućim slabijim rezultatom ugroziti vlastiti ugled. Povezujući nauku sa sportom, radeći jedno vrijeme kao trener, uvodi tehničke i metodske inovacije u trening: brzinomjer čamca, dopunske vježbe iz drugih sportova (naročito iz hrvanja), penjanje po konopcu,...

Davor Dužević, dr. sc.

Jedan od posljednjih trapera, dugogodišnji član kluba. Osim veslanja bavio se stolnim tenisom i trčanjem. Iznenada preminuo 2001. Mnogi su članovi kluba tek na njegovom sprovodu saznali da je redoviti, prijazni rekreativac bio profesor na fakultetu, da ima dvostruki doktorat iz fizike, da je svirao trombon i pjevao u klapi "Nostalgija".

Mario Filipi, prof.

Prvak svijeta za juniore u dvojcu sa kormilarom 1968. zajedno s Juricom Rakamarić, trener Nikola Čorak. Izuzetnih psihofizičkih sposobnosti, upornošću koja katkad i iritira, ali češće zadivljuje. Na primjer, trosatni trening je gotov, ali čamac još "ne ide" - idemo opet na vodu; u tri pokušaja na testiranju ne uspijeva podići posljednji - najteži uteg - pokušava i dalje, iako zna da više nema eksplozivnosti i da, teoretski, ne može dići teži uteg - pokušava i dalje, bez odmora, i protiv teorije uspijeva! Jednako uporan i u životu, završivši novinarstvo povremeno dolazi u sukob s okolišem jer uporno objavljuje istinu, bez uljepšavanja, i onda kad to mnogima ne odgovara. U Domovinskom ratu, pri izvještavanju s prve linije bojišnice, pri pogotku topovske granate ostaje bez jedne ruke i suprotne noge. Gubi previše krvi da bi preživio, ali preživljuje; liječnici ga smatraju medicinskim fenomenom. Čim se malo oporavlja započinje veliku akciju prikupljanja sredstava za proteze za ratne invalide; prevaljuje stotine tisuće kilometara diljem Evrope. Definitivno osvaja Italiju kad kompletnu donaciju talijanskih darovatelja za njegovu osobnu protezu preusmjeruje za umjetnu lopaticu vukovarskog branitelja. Mario i danas trenira, trči i pliva maratone, vesla na ergometru, a jedna od želja mu je da uz pomoć posebne naprave provesla i na skifu.

Miljenko Finderle, dipl. oec.

Jedna nevjerojatna sportska biografija: prvak bivše Jugoslavije u 7 veslačkih disciplina, dvostruki prvak Zagrebačkog sveučilišta u krosu, dva puta sedmi na atletskim prvenstvima Jugoslavije u srednjoprugaškim disciplinama, nastupao i kao skijaš, jedan od osnivača i igrača rugby kluba Mladost, međunarodni veslački sudac, član Vijeća Međunarodnog veslačkog saveza, komisije Hrvatskog olimpijskog odbora, kao funkcioner sudionik osam olimpijada i tridesetšest svjetskih veslačkih prvenstava (juniorskih i seniorskih), sportski novinar, direktor RSC "Jarun", dobitnik Republičke nagrade "Franjo Bučar" za životno djelo, dobitnik srebrnog pladnja organizacije FISA za doprinos veslanju u svijetu, doživotni počasni predsjednik Hrvatskog veslačkog saveza. Nemirna duha i jezika unosi živost gdje god se pojavi!

Miroslav Krleža

Naš veliki književnik bio je među prvim članovima veslačkog kluba HVK i u knjigu članova upisan je pod rednim brojem 184.

Jaroslav Laštovica, dr. prof

Vidi članak u Povijest > Treneri

Radovan Lipovšćak, dipl. ing

Rođen 1924. u Zagrebu. Svestran sportaš i svestran sportski radnik. Izuzetno duhovit, neposredan, radišan. Sportom se počeo baviti 1932. kao član "Sokola" te nastupa na mnogo sletova te u gimnastici i atletici. Uskoro se počinje baviti i umjetničkim klizanjem, pa veslanjem u "Gusaru", kasnije "Mladosti". Paralelno je veslački i klizački natjecatelj, trener i funkcioner. S izgradnjom klizališta na Šalati potpuno se posvećuje klizanju. Postaje i klizački sudac, međunarodni pa vrhovni za ISU (Međunarodna sklizačka organizacija) natjecanja te sudi na 13 svjetskih, 16 evropskih prvenstava, te na Olimpijskim igrama. Organizira velika međunarodna natjecanja u Zagrebu - Zlatnu piruetu, SP juniora, EP. Nagrađivan brojnim domaćim i međunarodnim priznanjima: Orden rada sa srebrnim vijencem, Ordenom Republike s brončanim vjencem, medaljom "Georg Hasler" (najveće odličje ISU), ordenom Danice Hrvatske, nagrada "Franjo Bučar" za životno djelo, ... Relativno mlađe veslačke generacije pamte njegove duhovite replike na godišnjim skupštinama, a sretnici koji su prisustvovali njegovim razgovorima s "Brkom" - Ivom Budickim nikad neće zaboraviti prefinjeni humor starih Zagrepčana.

Pročitajte članak dr. Branka Vuletića o jednom klupskom događaju 1958. godine iz kojeg se naziru osobine Radovana Lipovšćaka zbog kojih je bio toliko omiljenmeđu veslačima! 

Vladimir Luetić, dr. prof, akademik

Jedan od naših najboljih kardiologa - kirurga, ali i vrhunski veslač, 50-tih godina je sudjelovao u tadašnjim velikim uspjesima našeg kluba. Bio je član posade osmerca koji je u Maconu 1948. osvojio četvrto mjesto na Prvenstvu Europe

Branko Matić, dr. sc.

Prvak države u osmercu za podmladak 1964, član seniorskog četverca s kormilarom koji je uvjerljivo pobjeđivao na svim regatama do Državnog prvenstva gdje bivaju diskvalificirani. Odlučuje veslati skif; biva deklasiran na Savi; prelazi na karate i u godini dana ludog treninga postiže peto mjesto u kupu Jadrana u konkurenciji najjačih evropskih karatista. U međuvremenu u najkraćem mogućem roku završava ETF (današnji FER) gdje kratko vrijeme radi kao asistent, a onda, dobivši Fulbreitovu stipendiju odlazi u USA, gdje i magistrira. Radi u Kanadi. S pojavomi mikroprocesora, kad svatko pokušava napraviti vlastito kućno računalo, on ima bolju ideju. Zajedno s prijateljem, kanadskim Francuzom Rocheom Lorneom Trottierom osniva kompaniju koja proizvodi programibilne flipere upravljane mikroprocesorom. Uskoro prelaze na proizvodnju višeprocesorskih grafičkih stanica i firma Matrox (MAtić+TROttier + X) postaje vodeća svjetska marka u tom području, vidi http://en.wikipedia.org/wiki/Matrox. Doktorirao je na zagrebačkom ETF-u. U rijetkim prilikama razgovora s zagrebačkim prijateljima nerado govori o poslu, politici i sličnim temema. Po vlastitim riječima, najdraža tema ostalo mu je veslanje.

Miroslav Mažgon

Dugogodišnji klupski tajnik, oživotvorenje gesla "rad, red i disciplina" iza kojeg se krila velika ljubav prema mladim sportašima, njegovo nastojanje da odgoji marljive, zauzete mlade ljude. Vidi članak pod Povijest > 

Sven Medvešek

Rene Medvešek

Andrija Mohorovičić, akademik

Rođen 1913. u Križevcima, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vidi BILTEN 2/3

Ivka Neralić Hlavaček

Rođena je 1926. godine, a počela veslati 1946. godine te stasala u izuzetnu sportašicu i izuzetnu osoba. Bila je vedra, društvena, poduzetna, hrabra, snalažljiva. Kako u sportu, tako i u životu borila se i za sebe i za druge. Šest puta bila je državna prvakinja u skifu. U konkurenciji skijašica pobijedila je u skijaškom trčanju na Sljemenu. Trenirala je uglavnom bez trenera, oponašajući treninge osmerca. Povremeno je dobivala savjete od klupskih trenera i starijih veslača. Usprkos tome, bila je prva jugoslavenska veslačica koja je nastupila u inozemstvu. Nastup je izborila ne samo veslačkim rezultatima, već i osobnim uvjeravanjem političkih moćnika tog vremena ujedno izborivši pravo da se i druge veslačice smiju natjecati u inozemstvu.

U obitelji je naučila kako se aktivno uključiti u zbivanja oko sebe. Za vrijeme NDH mnogi nepodobni su pobjegli iz Zagreba preko Save noću, predanivši kod obitelji Neralić. Isto se dešavalo poslije rata, jedino što se tada bježalo od druge vlasti. Da bi zaštitila prijateljicu koja je na jednoj zabavi plesala s njemačkim oficirom, Ivka je nakon rata i sebe i prijateljicu učlanila u SKOJ. Zahvaljujući Ivkinoj biografiji prijateljici je progledano kroz prste. Ubrzo je, oduprijevši se samovolji novih vlasti, Ivka istupila iz SKOJ-a. 

Na osobnu inicijativu, jedina je na zagrebačkom aerodromu cvijećem je dočekala naše prve veslače olimpijske pobjednike 1952. godine, četverac splitskog Gusara. Nakon 64 godine opet je predala cvijeće veslačima - olimpijskim pobjednicima, braći Sinković.

Bila je emotivno vezana uz klub. S velikom tugom prisjećala se veslača osmerca koji su nakon postolimpijske regate u Essenu, 1952. godine emigrirali. Ni po čemu krivoj, njoj su zabranjeni nastupi u inozemstvu. Svojom tipičnom ustrajnošću izborila je pravdu, a kad joj je kazna dokinuta, iz ponosa se prestala natjecati. Rado se odazivala da društvene događaje u klubu te ćemo pamtiti njene duhovite govore u raznim prigodama, pri stogodišnjici kluba, proslavi olimpijskih medalji, druženju nakon Osmeraca na Savi, 115. godišnjici HAŠK-a.

Ivica Pajer

Jedan od naših rijetkih svjetski poznatih filmskih glumaca. Nastupao je u velikim filmskim spektaklima kao "David i Golijat" (uloga Davida), "Rat i mir", "Propast rimskog carstva", "Džinigins Kan", te domaćim filmovima "Vlak bez voznog reda", "Neretva", ... Osim veslanjem bavio se i ragbijem. Oduvijek osebujan u nekim svojim pogledima na život, bio je poznat i po tome što je igrao nogomet bos dok su drugi bili u kopačkama, a za sada zadnji puta nastupio je na haklu prošle zime pri -20°C, na snijegu i ledu, u kratkim hlačama i muzejskim, tankim Borovo tenisicama. Danas živi na svojoj farmi u Popovači. I danas se prepričava govor potpredsjednika kluba na godišnjoj skupštini kluba 1971, nakon sloma Hrvatskog proljeća, kada je po ondašnjoj obaveznoj frazeologiji rekao "Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da u našem klubu nije bilo pojava nacionalizma, ...", a onda ipak dodao "... osim Ivice Pajera"

Željko Plašćar, dipl. ing. arh.

Rođen 1936.Višestruki prvak države. Na Eurposkom prvenstvu u Poznanu 1958 treći u 4+, sljedeće godine peti u Maconu. Pobjednik međunarodne regate u Lecu - Italija. Odličan i u drugim sportovima - na svearmijskom prvenstvu u atletici 1962. postigao 11,4 s na 100 m te bacio disk 49,26 m. Dugo godina najjači tenis servis u klubu. Više godina uspješan tehnički referent kluba. U struci, nakon rada na gradilištima i projektiranja prelazi u Zavod za izgradnju grada Zagreba odnosno Urbanistički zavod grada Zagreba te sudjeluje u najvažnijim prostornim planiranjima Zagreba, predaje i sudjeluje na brojnim domaćim i stranim stručnim skupovima, obavlja niz studijskih putovanja diljem svijeta. Osim radova iz područja arhitekture, bavi se i slikarstvom - jedna samostalna i više zajedničkih izložbi. Nikad pasivan u odnosu na zbivanja u klubu, odgojno djeluje na mlade, ustrajno i duhovito inzistirajući na uljuđenom ponašanju.

Vjekoslav Posavec

 

Branko Vuletić, prof. dr. sc.

Rođen 1937, aktivno veslao 1954.-1958. 1957. bio je prvak Hrvatske u dvojcu s kormilarom i osmercu za veslače I. razreda. 1958. bio je seniorski prvak Hrvatske i Jugoslavije i član državne reprezentacije u četvercu s kormilarom. Od Univerzijade 1987. do Svjetskog studentskog prvenstva 1998. radio je u organizaciji veslačkih natjecanja u Zagrebu (uglavnom kao službeni spiker). Redovni je sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik je Godišnje državne nagrade za znanost za 2000. za knjigu «Prostor pjesme».

Stjepan Župan

Vjerojatno najznačajniji veslački trener u bivšoj Jugoslaviji.Vidi članak u Povijest > Treneri