Sve je počelo kad je karavana od čak tri vozila i sve skupa trinaest odabranih, krenula iz Metropole na jug, putem Zatona kod Šibenika…

 
Postave:

1. Kombi VSZ: Helena Pavković, Boris Gardijan (u narodu poznatiji kao ''Bore''), Ivica Ban, Lenko Dragojević – tehnički direktor (i ultimativni majstor za sva tehnička pitanja), Rubinjoni, zvani Rubi, trešnjevački brat po veslu,  i vozač/trener Marko Dragičević zvani Chevo, zamjena za velikog Nikolu Bralića, koji priprema Prvake iz 4x
2. Crveni Kamion s prikolicom: popularna braća Vedran i Luka Radonić i slavni vozač/trener Darko Mikšić, zvani Njonja
3. Neki crveni auto: Marijan Filipović, Krešo Kavčić, Karlo Udovičić
4. + Marin Bogdan, koji je dojahao iz Rijeke…

 …  okupljanje bijaše u vili ''Angeli'' u Vodicama, i onda je krenulo…

Uvjeti su bili gotovo savršeni, i samo se tri treninga od šesnaest nije moglo na vodu, a na Prokljanskom jezeru je nekoliko puta bila tolika bonaca da bi neupućeni stranac mogao pokušati pješke preći preko površine vode (a svi znaju da to može samo Isus, Chuck Norris, i eventualno veliki Brale…)… Srećom po mladostaše, jezero je najčešće bilo prazno, pa su se zajedno sa trenerom Chevom (koji upravo o sebi priča u trećem licu, c..c..c..), bahatili po cijelom jezeru. Bilo je i dana sa visokim valovima, no veslačima je očito bilo svejedno, pa su krenuli surfati... Bilo kako bilo, posvećeno su trenirali dva puta dnevno, i to do mjere da su prihvatili i treći trening (stabilizacija/fleksibilnost) prije večere, koji je, doduše bio u nešto opuštenijem tonu, i gdje je dolazio do izražaja apstraktni um Vedrana Radonića, od milja zvanog Veve. Na primjer on je, u položaju za izdržaj trbušnjaka na leđima, za razliku od ostalih, zauzimao drevni kung – fu položaj takozvane  ''Mrtve bube'', sa svojim ultradugim nogama, pa su ostali umjesto statičke vježbe za trbušne mišiće, radili ustvari dinamičku, jer su umirali od smijeha, uključujući i njega samog  J…

Prema kraju priprema, svi su poboljšali osnove svoje veslačke tehnike i postigli, na primjer, dobar balans čamca čak i na valovima…

Iz perspektive trenera (zamjenskog), odmah moram reći da me je od samog početka priprema svojom vještinom u svim tehničkim pitanjima tipa: gliser, kombi, itd. oduševio sad već slavni Lenko Dragojević, bez kojega ove pripreme ne bi tekle ovako glatko, pošto sam ja jedan od ljudi koji razlikuju aute po boji. Dovoljno je reći da taj lik s lakoćom prebacuje benzin iz jednog rezervoara u drugi, suptilnom metodom ''krađe benzina pomoću crijeva'' (Lenko:'' Samo povučeš, i brzo ubaciš crijevo u rezervoar, stvar je tajminga…''). Naravno, on je kao plemeniti sportaš  tu moralno sumnjivu, ali učinkovitu metodu primijenio u pozitivne svrhe, da pomogne jednom od drugih trenera koji je ostao bez benzina za vrijeme treninga. Uz Lenkovu poduku, do kraja priprema sam se i sam osjećao poput starog morskog vuka, koji s lakoćom barata gliserom (koji usput budi rečeno, nema rikverc!) Doduše,  jednom  me je moj dobri cimer s priprema, slavni Danijel Bajlo, trener Zadrana, uhvatio u trenutku bahatosti, kako hitam prema obali kao da mi je dosta života, te mi pomogao da se ne zabijem u obalu i žešće ne osramotim. Hvala mu. Uz tehničkog direktora Lenka, i svi ostali su bili odlični, te je sve teklo glatko i u pozitivnoj atmosferi,tako da su  najveće nerazmirice bile  oko toga tko je koga ustvari pobijedio u sparingu i na koju prijevaru, ili pak bratske svađe u kombiju (na oduševljenje svih ostalih) oko super bitnih tema za opstanak Svijeta u stilu: da li su pjesme neke teško -  metalske glazbene grupe dobre, ili su smeće…

Ovim putem zahvaljujem i drugim trenerima koji su bili na pripremama i pomogli mi da lakše baratam sa Desetorkom: izborniku Ižakoviću, Danijelu Bajlu i Dragutinu Milinkoviću - Crnom.

Također zahvaljujem i gospođi Tihomiri i svom ljubaznom osoblju vile ''Angeli'', na gostoprimstvu i velikim količinama  dobre hrane J.

Naravno, sve bi bilo uzalud da na kraju svemu skupa nije dao blagoslov veliki Brale, na kraju priprema.

Za kraj, svih nas je razveselila vijest da je dan poslije u Splitu naš/riječki dvojac bez: (Karlo Udovičić/Marin Bogdan)  pobijedio u žestokoj utrci. Očito je da su se vodili slavnom poslovicom još slavnijeg Broja 1 iz Alan Forda, koja kaže: ''Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti.''

EKSKLUZIVNI DODATAK (samo na Internet stranici HAVK ''Mladost''!!!!!):

Slavna braća Vedran i Luka Radonić u epizodi:

POVRATAK BRAĆE (u Skradin)

Prolog: …deset dana priprema nije bilo dovoljno za prekaljene veslačke borce Vedrana i Luku, te oni odlučiše nastaviti svoje usavršavanje tako da se priključe pripremama mladostaških juniora u Skradinu, pod vodstvom trenera Darka Mikšića. To je naravno značilo kršenje svih pravila, no za njih je kršenje pravila samo još jedan dan u uredu. Ni trener Marko Dragičević, zvani Chevo, svjestan opasnosti njihove samoubilačke misije, nije ih uspio odvratiti od njihovog nauma. Na kraju nije imao izbora, nego da ih pusti…kao da sama misija nije bila dovoljna, za svoje vozilo izabrali su….(značajna stanka)… Bez - rikvercni Gliser! Pogledajte ekskluzivne fotografije trijumfalnog odlaska Braće ovjekovječen nezaboravnim objektivom Helene Pavković, buduće svjetske prvakinje u lakom skifu…

Slijeva nadesno: Ban, Chevo, Vedran i Luka - oproštaj	.. kako to ide?
..polako, ali sigurno.	I stvarno - odoše.

Epilog:

Prolaze dani…Stari ljudi u Skradinu pričaju  da su neke dvije sablasti slična izgleda viđena kako se kreću po vodi, ili blizu iznad vode, u okolini mjesta i negdje na Prokljanu, no nitko nije siguran što je to točno što je vidio, jer je sve prošlo jednostavno prebrzo… U svakom slučaju, mještani od tada zaključavaju vrata i prozore, a skradinske kćeri noću ne smiju izlaziti van…

Chevo