Miroslav papa Mažgon

Miroslav Mažgon je dugi niz godina godina bio tajnik AVK Mladosti. Uvijek besprijekorno odjeven, stroga pogleda, radio je u tajništvu svoj uredski posao, a onda bi se bešumnim hodom iznenada  pojavio na najneočekivanijem mjestu u klubu i provjeravao je li sve u redu. Ne samo da nije dozvoljavao da netko pravi nered, nego nije trpio niti da se netko besposleno smuca po klubu. Smjesta je takove zapošljavao, najčešće skupljanjem otpadaka oko kluba, odvozom grana i lišća. Iako relativno nizak i tanašan u klubu u kojem se itekako cijene visina, snaga, mišići, uživao je opće poštovanje, a mlađi su ga se veslači čak pomalo pribojavali. Posebno je bio osjetljiv na neovlašteno branje voća koje se inače planski, pažljivo skupljalo, uskladištavalo i cijele zime dijelilo veslačima nakon treninga.

Kako su mlađi doživljavali Mažgona možda najbolje ilustrira događaj kasnog projeća 1964. godine. Četverac podmlatka se nakon treninga neopaženo popeo na trešnju iza kluba. U pokušaju da dosegne zrelije trešnje, D. Š. je pao s trešnje s visine otprilike prvog kata i ostao ležati na zemlji. Strčali smo se oko njega da vidimo je li živ, a on je prosiktao na nas: „Tiho, bu nas Mažgon čul!“

S vremenom bi veslači naslutili da se iza maske strogog policajca krije vrlo prijazna osoba koja s velikim zadovoljstvom priprema i dijeli čaj, zimi dijeli kruške i jabuke dajući do znanja kako su za njih zaslužni svi koji su ih skupljali, a ne jednostavno pojeli. Vjerujem da njegov nadimak "papa" ili "tata" Mažgon potječe upravo od takovog njegovog odnosa prema mladima. Zanimljivo je kako su sve generacije prihvaćale uloge poslušnika i pred najmlađima katkad i glumili veliku revnost u izvršavanju zadataka koje je zadavao papa Mažgon. Sam je uzgajao cvijeće, uređivao živice, izdavao i primao klupske majce za utrke, vodio evidencije, organizirao sastanke, ...

Papa Mažgon ne samo da je cijeli život posvetio klubu, već je klubu opručno ostavio i svoju imovinu, pored ostalog i kuću u centru grada.

Kako je i od kuda došao tata Mažgon, nisam uspio ustanoviti. Očito je bio obrazovan, a po sjećanju trenera Zdilara koji je u to doba često statirao u HNK-u i s Mažgonom znao pričati o kazalištu, razumio se u kazališnu problematiku, posebno u operno pjevanje i načine odabiranja pravih glasova za određene uloge. Čovjek istog imena i prezimena bio je istaknuti bunjevački Hrvat, aktivista, oko 1934. godine.i spominje se u Wikipediji i na web stranicama o Subotici. Po godinama bi to mogao biti naš tata Mažgon.