Brko je bio vrlo popularna osoba. Povremeno je bio veseo, duhovit, neposredan u ophođenju, povremeno mrzovoljan, zajedljiv, strogo formalan. Često je istovremeno ispoljavao nespojive osobine, bio je radin, živopisno razdražljiv, galamdžija, diktator, spreman pomoći, osvetoljubiv, zaboravljiv, nevjerojatnog pamćenja, dobrohotan, zloban, slabovidan, svevideći, obilježen uspomenom na strica Ferdinanda Budickog, ponosan, poslušan, autoritaran i skroman. Vjerojatno je opće simpatije izazivao upravo svojim neskrivenim i neskrivanim ljudskim slabostima s jedne strane i beskrajnom riznicom arhaičnih dosjetki i uzbudljivih opisa društvenih pojave u klubu, veslanju, od Austro-Ugarske do  SFRJ. Predstavljao je ostatak austrougarsko - purgerskog mentaliteta sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Iz njegovih priča znali smo tračeve s početka dvadesetog stoljeća, običaje u noćnim klubovima, regrutacije za razne vojske, zagrebačke restorane, prijateljice noći, veslanje.

„Početkom rata pozvali su me radi mobilizacije. Jako su bili ljuti na mene jer me je liječnička komisija oslobodila zbog platfusa, pa mi je neki pukovnik iz komisije naredio da u dvorištu zgrade složim deset metara drva za loženje koja su upravo ispilili pilari. Izašao sam iz sobe za regrutaciju; hodnik je bio pun regruta. Otvorio sam prozor nad dvorištem u kojem su uz razbacana drva u beskrajnom redu stajali mladići za regrutaciju. Nagnuo sam se kroz prozor i rekao: Prva desetorica neka slože drva pred drvarnicu. Kad ste gotovi, dođite gore u hodnik i bit ćete odmah na redu! Možeš zamisliti lice pukovnika kad sam mu za deset minuta raportirao da su drva složena!“

Iako je u našem klubu ostavio nezbrisiv trag, glavnina njegovog veslačkog rada vezana je uz zagrebački veslački klub Gusar, danas Trešnjevka. Bio je jedan od osnivača Gusara. Kako čitamo u Gusarovom klupskom časopisu iz 1943. (dijelove članaka vidi u priloženim slikama), na splavi kupališta Gospodarić, 14. srpnja 1923. održan je osnivački sastanak. Unutar nogometnog kluba "Sava", Budicki, braća Patačić, braća Gospodarić, braća Egri, braća Jazbec i drugi, osnovali su veslačku sekciju. Brko je izabran za blagajnika. 

Iz istog časopisa saznajemo da je Gusarov četverac s kormilarom, na čelu s Brkom, u rujnu 1923. prvi puta odveslao do Podsuseda, ali da su u povratku imali havariju. Te je veslački kratke godine Brko ostvario najveću kilometražu u Gusaru: preveslao je 178 kilometara! Brki se nadodaju uloge u klubu, pa postaje i tajnik i član ' "Božmanskog vieća" (vieće vodnika)'. Gusar prvi puta pobjeđuje na nekoj regati 1926., u četvercu sa kormilarom; Brko je, naravno, u posadi! Prvi je zagrebački, a vjerojatno i prvi balkanski veslački trener koji je u Njemačkoj, ondašnjoj i današnjoj veslačkoj velesili, prošao tečaj "Deutche Hochschule für Leibesübungen", ali, po sjećanju starijih, brzo se prestao baviti natjecateljskim veslanjem i posvetio se rekreativnom veslanju te raznim klupskim dužnostima. 1931. godine skupština Gusara proglašava Brku "začastnim vođeom". 

Od tada Brkino sudjelovanje u Gusaru (kasnije preimenovanom u Savu) jenjava, uglavnom se bavi rekreativnim veslanjem i očito mu nedostaju organizacijske aktivnosti. Nakon smrti Miroslava Mažgona i odustajanja od tajničke dužnosti Rajka Stojanovića krajem tisućudevetstošezdesetih - početkom sedamdesetih godina, prihvaća dužnost tajnika u tadašnjoj A.V.K. Mladosti. Bio je "stari dečko" i živio je s majkom, te je umro uskoro nakon njene smrti, ona sa oko sto godina, on sa osamdesetdvije.