Otvaranje maratona uz pozdravne govore umjerenog trajanja, tradicionalni mimohod sudionika uz limenu glazbu i mažoretkinje stvaraju poseban ugođaj u gradu. Grad se i dalje obnavlja. Ove godine vidjeli smo posljednji puta puta zadnje ostatke ruševine robne kuće u blizini kluba koja se zamjenjuje novim zdanjem.

Bilo je ukupno 13 posada osmeraca, što je manji broj nego inače. Recesija čini svoje. Neki ove godine nisu uspjeli sakupiti sredstva za dolazak, a moguće je i da se prikuplja snaga i uzima zalet za masovni dolazak na 10. jubilarni maraton iduće godine.  

Startalo se u dvije skupine. U prvoj skupini našli su se oni za koje se pretpostavilo da su nešto brži.
Što je bolje, startati malo snažnije, forsirati i izboriti se za poziciju ili voziti mirno svoju trku!? Start poravnatih osmeraca podiže adrenalin, svi kreću jako, čuje se vika, lupanje vesala, traži se vještina kormilara! Uveslane ekipe zauzimaju pozicije, a one manje uveslane nalaze se u uzburkanoj vodi i dodatnim problemima.   

Dunav je bio nizak, ali u polaganom porastu te postignuta vremena nisu bila spora. Mjestimice je matica lijepo nosila. Dobrim vremenima pogodovalo i vrijeme bez vjetra. Tek  povjetarac u pramac od Šarengrada do Iloka malo je rashladio veslače. Godilo je na cilju ugaziti u prohladnu vodu Dunava. Neki su se čak odvažili i na hlađenje cijelog tijela i tako ubrzali izlazak umora iz mišića.

Boris Martin, "spiritus movens maratona" ovaj puta je radi ženidbe sina Stanislava ostao u Zagrebu. Čestitamo od srca! Napomenimo ovdje samo to da je Stanislav, diplomirani inženjer kemije, kao član osmerca Sveučilišta u Zagrebu svojebodno izveslao rekord maratona. Neprisustvo "sveprisutnog Bore", kako smo ga na ovim stranicama znali nazivati, uspješno su nadomjestili drugi "simboli" maratona, koji čine ovu manifestaciju posebnom. Gostoljubivost Braleta, Antonije i mnogih drugih, nenadmašan čobanac, izvrsna svinjetina i salata od krumpira, jasne upute i korisni savjeti kako najbolje proći Dunav, Brkino znalačko poravnavanje osmeraca, domaćinska ljubaznost vukovarskih veslačkih djelatnika, domišljen smještaj i prihvat čamaca, organiziran prijevoz, sve to sudionici dobivaju u miru i po redu. Susreću se i posebne osobe, Gumeni, Pirika, Žile ... i drugi prijatelji, koji već samim prisustvom i osobnim šarmom upotpunjuju doživljaj.  

Proglašenje rezultata i dodjela odličja održala se na prostorima još nedovršene zgrade Vodoprivrede na otoku kraj kluba.

Ukupno je najbrža bila posada grada Kaštela. Zatim su stigli veslači iz osmerca veslačkog kluba Zagreb. Veterani Mladosti, pobjednici u kategoriji veterana C, bili su ukupno treći, ispred uvijek rado viđenog i cijenjenog osmerca Zadra s legendarnim Vujom na mjestu štrokera. "Međunarodni karakter" događanja omogućili su veterani veslačkog kluba Izola, kao i članica miješanog, takozvanog "Sudićevog osmerca" Mladosti u kojem je veslala talijanska veleposlanica Emanuela D’Alessandro. Veslači iz Izole dugo su se nadmetali s osmercem Zadra da bi tek pred kraj skinuli kapu Vuji i ekipi. Posebnost ovog maratona bio je nastup  ponajboljih juniorki koje je okupila i primila u "svoj"  osmerac naša reprezentativka iz Vukovara Ivana Krlkljuš. Startale su u drugoj skupini i nakon zaostatka na startu došlo je do izražaja njihovo znanje veslanja i pripremljenost, te su malo po malo preuzele vodstvo i pobijedile sve ostale osmerce druge skupine. Ovaj maraton nezamisliv je i bez osmerca Istrijana iz Pule, osmerca Dubrovnika i naravno Vukovarskog osmerca.
Dodjelu medalja vodio je Branko Kuzele, član osmerca Nove, koji je kraju podjele medalja okupio i sudionike svih dosadašnjih maratona. Ova skupina mogla bi sastaviti sasvim solidan osmerca, kojeg bi i sam bio članom.
Pažljivi Vukovarci ne zaboravljaju zahvaliti se i onima koji su na neki način pomogli u organizaciji maratona, te je i naš Kerim dobio plaketu i kjnjigu tiskanu povodom stogodišnjice veslačkog kluba Vukovar.

Dio je veslača iz Vukovara nastavio za Osijek gdje je u nedjelju održana Miholjska regata.