Toma Grego rođen je 1924. u Omišlju na Krku, s roditeljima je odselio u Zemun gdje je u VK Galebu veslao od 1942. do 1950. 1948. u Splitu je položio trenerski ispit. Radio je kao arhitekt i kao veslački trener. Kao Hrvat 1990. Toma postaje nepodoban u Zemunu te seli u Zagreb gdje je odmah nastavio svoj trenerski, ali još i više odgojni, pedagoški rad.

Iako u osamdesetsedmoj godini života, Toma je i dalje bio fizički i duhovno aktivan, trenirajući kadete, sudjelujući u regatama, duhovitim opaskama popraćujući dnevne događaje. Bio je jedan od uzornih trenera "stare škole". U njegovim bilježnicama nalaze se svi podaci, slike, zabilješke o napretku, dolasku ili nedolasku na trening za tisuće dječaka i djevojčica koje je trenirao tijekom više od 50 godina. Uvijek točan, staložen, jasan, ali i zahtjevan, osvajao je i veslače i njihove roditelje.

Njegovu brigu ne samo o fizičkoj spremi, tehnici veslanja, već i o školskom uspjehu, prehrani, higijeni, pristojnom ponašanju, odijevanju, disciplini, domaćim zadaćama, i roditelji i veslači doživljavali su kao oslonac u ovom vremenu poljuljanih životnih vrijednosti.

Umro je u lipnju 2011., onako kako je i živio: tiho i nenametljivo, uz sport, promatrajući zadnji sportski događaj u svom životu, utakmicu nogometne reprezentacije Hrvatske. Jednostavno, kao da je zaspao. Toma je znao reći: "Kad me jednog dana ne vidiš ovdje na treningu, onda znaš da sam umro!" Tog lipanjskog petka nije došao na trening.

Pročitajte članak o Tomi iz časopisa "Zov Srijema" (manja datoteka) ili u većem formatu (PDF) iz kojeg su preuzete slike iz četrdesetih godina prošlog stoljeća.