Četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća u tadašnjem veslačkom klubu, kasnije Sloboda, danas Zagreb, kao veslač, kormilar, trener i funkcionar djelovao je Slaviša Čanić. Uz aktivan rad u veslanju, prikupio je i spremio mnoštvo dokumenata, zapisnika, novinskih izrezaka, pisama. Nažalost, nema fotografija jer ih je prilikom selidbe iz Zagreba ponio sa sobom, pa im se izgubio trag. Zahvaljujemo  njegovom nećaku, gospodinu Zvonimiru Čaniću, koji nam je poklonio dotičnu dokumentaciju.

Zapisnici nam svjedoče o veslačkom entuzijazmu u teškim godina II. svjetskog rata i poraća; čitamo o ratnim regatama na Savi, Dunavu, stradavanju veslača i imovine u Dalmaciji, solidarnosti veslačkih klubova, o nevjerojatnoj putešesviji naših veslača pri odlasku na ratnu regatu u Budimpeštu, o poštenju i vjeri u ljude naših veslačkih radnika i nepoznatih njemačkih vojnika, o sitnim i krupnim krađama i prijevarama, o problemima i ambicijama prvih veslačica.

Posljeratna neimaština izbija iz zapisnika o podjeli masti ili mlijeka u prahu aktivnim veslačima, dodjele prava na kupovinu trenirke, iz narudžbi školskim radionicama za izradu osovina za ušice, iz odgovora Tvornice željeznih proizvoda  da mogu proizvesti bakrene čavliće ako joj se nabavi bakar, iz tužno intoniranih zapisnika o šteti pri sudaru četverca i kajaka na Savi, iz međuklupskog dopisivanja u vezi s posuđivanjem čamaca.

Saznajemo da se pedesete godine evropski rekord u skoku s motkom opasno približio 4,40 m, da je svjetski rekord u skoku u vis 2,03 m, a da se bacači kugle približavaju psihološkoj granici od 18 metara. Mladi Mladen Delić zanimljivo izvješćuje s Europskog prvenstva u atletici u Bruxelu, na pr. o metodi sušenja atletske staze paljenjem benzina!?!  Nogometaši su se plasirali na Svjetsko prvenstvo u Brazil! Nadamo se da koincidencija tu prestaje, iako rubrika „Logika bez logike“ kao da je pisana za vrijeme našeg prethodnog nogometnog izbornika, a ne prije šezdesetak godina.

Zagrebački veslači odlično prolaze na dvobojima s Beogradom, teoretičari veslanja priznaju prednosti „slobodnog - prirodnog“ stila iako je „klasični - ortodoksni“ stil (lijeganja u čamac u kraju zaveslaja) neupitno ljepši i neke veslačke velesile ga ne napuštaju (iako ima indikacija da se preobrazba dešava već 1912.).

Iako su novine spremane radi sportskh članaka, moraju se zamijetiti  članci koji  veličaju uspjehe brodogradnje, inovacije šumskih radnika, uspjehe komunističke internacionale, raskrinkavaju  podle namjere trulog kapitalističkog zapada, ali i nesimpatije Sovjetskog saveza za jugoslavenski tip socijalizma. Drug Tito blagonaklono i pokroviteljski razgovara sa sportašima, a sportaši  pripremaju štafetu i slet povodom Dana mladosti (za Titov rođendan), zna se koliko veslača treba poslati svaki veslački klub.

Politika i veslanje susreću se na Evropskom prvenstvu 1950. u Milanu. Jugoslavenske posade, četverac s kormilarom i osmerac, po pisanju talijanske štampe među favoritima prvenstva, odustaju jer su u kvalifikacijama trebali biti u grupi s „frankističkm Španjolskom“!

Treneri bdiju nad svojim veslačima i u školi. Imaju prijepis ocjena, pišu ispričnice. O treninzima vode uredne dnevenike. Vesla se na Savi i na Bundeku!?