Odličan rezultat pokrenuo je i pitanje usporedbe rezultata na fiksnom i na pomičnom ergometru. Danas sam saznao da je Eric Murray izveslao 18:16.8 na fiksnom ergometru, a nakon toga je Synek izveslao 18:05,4 na sliderima. Možda je još netko veslao brzo, ali to nije prijavljeno. Činjenica je da su na pomičnom ergometru bolji rezultati nego na fiksnom, jer je lakše držati veći tempo (krajnje pojednostavljeno dinamičko djelovanje - više na biorow.com u člancima iz 2011., te u člancima Coach Kaehler-a i Ivana Hoopera). Koliko su pomični egometri brži još nema pouzdanog i točnog mjerenja, to ovisi o veslaču - što veslač ima bolji ritam više mu donosi pomični ergometar. Slažem se s Pavlom, a tako misli i Bralić, da bi svi trebali veslati na pomičnim ergometrima. Još je bolji (sličniji zaveslaju u čamcu) Rowperfect ali nije tako popularan i nema toliko rezultata za usporedbu. U Mladosti imamo sedam pomičnih C2 ergometara te dva nova i dva stara Rowperfecta kupljena još 2000. godine (upravo se popravljaju), jer cilj nam nije rekord na ergomertu nego što bolje veslanje u čamcu. 

Što se tiče rekorda Martin, Damša i Valent veslat će na fiksnom ergometru na natjecanju u proljeće i tada ćemo uspoređivati njihove rezultate s ostalim vremenima na fiksnom ergometru. 

GN

Penjao sam se stepenicama prema prostoriji s ergometrima baš kada je Martin odvukao zadnje zaveslaje. Prvo sam naletio na Manuelu, pozdravio je, a ona mi je uzvratila s „Opet ćeš biti ponosan!“. Okrenuo sam se prema Martinovom displeju i vidio 18:05.

U ovom kratkom tekstu želim se zapravo osvrnuti na ono što se događalo proteklih dana u Sportsko dijagnostičkom centru (SDC) pri Kineziološkom fakultetu. Naime, već 15-ak godina sudjelujem u provedbi testiranja, analizi i interpretaciji rezultata funkcionalne dijagnostike sportaša. Kroz SDC je u tom razdoblju prošlo na tisuće sportaša raznih sportova i raznih razina kvalitete. Dominantno su to bili hrvatski sportaši, ali testirali smo i ne mali broj sportaša iz drugih zemalja.

Kad dođu veslači, uvijek je posebno zanimljivo jer kod te grupe sportaša dobivamo neke od najimpresivnijih vrijednosti fizioloških pokazatelja i pokazatelja radnog kapaciteta. Kad dođu vrhunski veslači, imam dojam da se približavamo vrijednostima koje možemo smatrati graničnim vrijednostima za čovjeka.

Naime, sve do unatrag dvije-tri godine bilo nam je nepojmljivo da ljudska pluća mogu proventilirati 240-250 litara zraka u minuti, da ljudsko srce jednom kontrakcijom može u krvotok prema radnoj muskulaturi istisnuti preko 40 mililitara kisika, da ljudsko tijelo može kontinuirano za aerobne procese u tijelu trošiti preko 7 litara kisika u minuti, da intenzitet rada pri anaerobnom pragu (dakle, opterećenje koje se dugotrajno može podnositi uz stabilnu koncentraciju laktata u krvi) može prelaziti 400 Watta itd.

Sve gore navedeno vidimo kod Damira Martina, Valenta i Martina Sinkovića. Damir Martin je prošle zime došao opako blizu nepojmljivih 7,5 litara kisika u minuti, što je vrijednost (navodno) zabilježena u četverostrukog olimpijskog pobjednika Matthew Pinsenta koji je tijekom svoje karijere bio barem 5-10 kg teži od Damše. Valent je rutinski oko 7 litara već par godina. Martin Sinković je ove godine probio 7 litara, a imao je brzinu veslanja pri ventilacijskom anaerobnom pragu od 1:34-35 (t/500m), što nikad prije nisam vidio. Znao sam da se sprema nešto posebno kad mi je Brale rekao da je ove subote test na šest.

Iako ova trojica pokupe dosta slave na tim testiranjima, htio bi istaknuti i novog-starog rekordera (stari rekorder je bio Dino Rubčić- GN) na šest za lake. Luka Radonić je prošle godine bio prvi sportaš u SDC-u koji je probio potrošnju od 80 mililitara kisika u minuti po kilogramu tjelesne mase. Imali smo i trkače dugoprugaše i triatlonce i bicikliste na testiranjima, no prijelaz 80-tke još nismo vidjeli do Luke. Vrijednosti 80+ za relativni primitak kisika spominju se kod elitnih biciklista, trkača dugoprugaša i trkača na skijama. Navodno su u laboratorijima dobivene vrijednosti i preko 90 ml/kg/min, no na toj razini je možda (bilo) zaista svega nekoliko ljudi u svijetu.

Nekad su pojam radnih kapaciteta nama bili, posebice, Nikša Skelin i Krešimir Čuljak (kad bi izvukao test do kraja!), međutim, čini mi se da Damir Martin i Valent i Martin Sinković pišu neke nove stranice u poglavlju „Granice ljudske izdržljivosti“. Naime, iako je radni kapacitet sportaša specifična stvar (jer je ovisan o konkretnim zahtjevima pojedinog sporta), ipak se ne mogu oteti dojmu da kada njih trojica dođu na testiranje, da za ispitanike imamo primjerke ljudske vrste s potencijalno najvećim (ili, u najmanju ruku, među najvećim) radnim kapacitetima u ovom trenutku u svijetu.

Pitanje je što je njih učinilo tako posebnima: trening, geni, kombinacija jednog i drugog, ili nešto treće. Nema decidiranog odgovora na to pitanje, poznato je da je razvoj aerobne snage pod utjecajem nasljeđa i istraživanja u zadnjih 10-15 godina potvrđuju tu povezanost, iako u značajno manjem opsegu nego što se to ranije smatralo. Danas se smatra da je utjecaj nasljeđa na razne parametre aerobne izdržljivosti nekih 20-30%; ostalo otpada na druge faktore. Treniraju li njih trojica više, kvalitetnije i pametnije nego njihovi prethodnici prije 15 ili 20 godina? Vjerojatno da, zapravo, sigurno da.

Ipak, barem kad je Martin Sinković u pitanju, čini se, a s tom mojom pretpostavkom slaže se i Manuela,  da je za njegove kapacitete presudna činjenica da je, jednom davno, tamo još u prošlom tisućljeću, prošao moju školu veslanja.

I kako onda ne bi bio ponosan!?          

Pavle Mikulić

Odlični rezultati na testu na 6000 m i dva rekorda. Martin Sinković postavio je apsolutni rekord Hrvatske , a izgleda i svjetski rekord (rezultati do danas) u vremenu 18:05 (1:30,4 !!), pojavi u tajništvu. Valent je na poštedi zbog ozljede noge koju vuče još od prije regate u Torinu. Na njegovu žalost ne smije niti na dogovorene pripreme na skijama s Ondjerem Sinekom.